| Abstract | Dentalna implantologija, u skladu s dentalnom medicinom općenito, iz dana u dan napreduje te se samim tim mijenjaju njezina načela i standardi. Redovit napredak materijala, širenje indikacija, edukacija terapeuta i sve veći interes pacijenata za ovakav način sanacije bezubosti (kako djelomične tako i potpune) rezultirali su izuzetno visokom razinom mogućnosti koje
implantološki principi nude, zbog čega ne iznenađuje daljnja težnja struke za dodatnim napretkom. Uspjeh ovakvoga tipa rehabilitacije pacijenata može se pratiti desetljećima unazad, međutim logično je da se s vremenom i razvitkom svih navedenih parametara mijenja i definicija uspjeha terapije. Jedan od ključnih pokazatelja stabilnosti i dobroga održavanja protetskoga nadomjeska nošena implantatom očuvanost je periimplantatnih tkiva. Od početaka dentalne implantologije do danas uočava se i opisuje sve veći broj čimbenika koji utječu na integritet tih tkiva. Ne postoji univerzalno načelo koje otklanja sve rizike i komplikacije, stoga je tijekom sistematizacije radi maksimalnoga pojednostavljenja za svakodnevnu praksu poželjno, koliko je moguće, svesti sve potencijalne kliničke scenarije na što izvediviji kirurški (a kasnije i protetski) protokol rada. Upravo zbog te težnje nastao je koncept bez gubitka kosti, koji razmatra sve trenutno dostupne činjenice kako bi se svi poznati rizici otklonili i omogućila sigurna rehabilitacija pacijenata. |
| Abstract (english) | Dental implantology, along with dental medicine in general, is progressing every day, which automatically changes its standards and principles. Continuous material improvement, indication widening, therapist education and rising of patients’ interest in this kind of edentulousness treatment (both partial and total) have resulted in very high number of possibilities offered by implantological principles, so it is not surprising to see the tendency of further profession development. Success of this kind of rehabilitation can be followed decades into the past, but it is also logical that, together with the progress of all the elements brought up earlier, the definition of therapy success itself needs to be revised. One of the key indicators of
an implant supported prosthetic device’s stability and adequate maintenance is the peri-implant tissue integrity. Since the beginnings of dental implantology until now, a continuously increasing number of factors is present, the factors which are, according to current evidence, considered to have a strong impact on the peri-implant tissue integrity. There is no universal
principle that would eliminate all the risk factors and complications, hence, it is preferable to simplify and subdue every potential clinical scenario during systematization, so the surgical (as well as prosthetic) part of the protocol would be feasible. Exactly that is the purpose of the zerobone loss concept, which tends to take all the available facts into consideration, so that all the known risks would be eliminated and the patient could be rehabilitated appropriately. |
