Postupak prekrivanja spontane ekspozicije pokrovnog vijka vezivnim transplantatom - prikaz slučaja

završni specijalistički

• Naslov (engleski): Treatment of cover screw dehiscence with connective tissue graft - case report
• Autor: Kenan Zaimović
• Mentor: Davor Brajdić (mentor)
• Član povjerenstva: Robert Trotić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Davor Brajdić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Marko Granić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Ivan Zajc (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Stomatološki fakultet; Zagreb
• Datum i država obrane: 2021-05-12, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Dentalna medicina

Sažetak

Spontana ekspozcija pokrovnog vijka između prve i druge kirurške faze je rana komplikacija
implantološke terapije koja se pojavljuje kod približno svakog desetog pacijenta tretiranog
dvofaznim protokolom. Najveći rizik spontane ekspozicije je otvorena komunikacija između usne
šupljine i implantata što omogućava bakterijsku kolonizaciju koja u konačnici može dovesti do
gubitka marginalne kosti i ugroziti osteointegraciju. Nakon dijagnosticiranja spontane ekspozicije
pokrovnog vijka preporučuje se imedijatno postavljanje bataljka za cijeljenje. Kod pacijenta čiji
je slučaj prikazan, imedijatno postavljanje bataljka za cijeljenje nije bilo moguće provesti zbog
objektivnih razloga pa se na sljedećem dolasku kod pacijenta radiološki našla resorpcija kosti u
mezijalnom dijelu.
Zbog nemogućnosti imedijatnog postavljanja bataljka za cijeljenje te pojave marginalne
resorpcije kosti na implantatu 24, prilikom otvaranja i postavljanja bataljka za cijeljenje izvršena
je i augmentacija perimplantatne mukoze vezivnim transplantatom uzetim s tubera. Cilj
augmentacije je povećanje biološke širine i otpornosti perimplantatne mukoze na inflamatorne
procese koji mogu dovesti do gubitka kosti koja je već bila u manjoj mjeri ugrožena, te
poboljšanje ružičaste periimplantatne estetike.
Vezivni transplantat predstavlja zlatni standard za augmentaciju debljine mekih tkiva, a uzima se
s nepca ili tubera. Zbog donorskog komorbiditeta, koji se javlja prilikom uzimanja transplantata,
razvijene su i alternativne tehnike čija je glavna prednost nepostojanje donorskog mjesta i lakši
postoperativni tijek, dok su rezultati povećanja debljine približni, ali ipak statistički slabiji u
odnosu na vezivni transplantat.
Augmentacija vezivnim transplantatom nije rutinska procedura kod spontane ekspozicije
pokrovnog vijka, posebno kad je moguće odmah postaviti bataljak za cijeljenje. U situacijama
kao u prikazanom slučaju, kada se pojavi određena resorpcija kosti, augmentacija perimplantatne
mukoze vezivnim transplantatom ili alternativnom tehnikom je terapija izbora.

Sažetak (engleski)

Spontaneous cover screw exposure between the first and second surgical procedure is an early
complication of implant therapy, which occurs in approximately every tenth patient treated with a
two-phase protocol. The greatest risk of spontaneous exposure is open communication between
the oral cavity and the implant, which allows the bacterial colonization that can ultimately lead to
the loss of marginal bone and jeopardize osseointegration.
After diagnosing spontaneous cover screw exposure, an immediate setting of the healing
abutment is recommended. In a patient whose case was presented, immediate setting of the
healing abutment could not be performed due to objective reasons. On the patient’s next visit, a
bone resorption in the mesial part was found radiologically.
Due to the impossibility of immediate placement of the healing abutment and the occurrence of
marginal bone resorption on the implant 24, during the implant opening and placement of the
healing abutment, augmentation of the peri-implant mucosa with a connective tissue graft taken
from the tuberosity was performed. The goal of augmentation is to increase the biological width
and resistance of the peri-implant mucosa to inflammatory processes that can lead to the loss of a
bone that was already compromised, and to improve peri-implant pink aesthetics.
The connective tissue graft, which is taken from the palate or tuberosity, is the gold standard for
soft tissue augmentation. Due to the donor comorbidity that occurs when taking a graft,
alternative techniques, whose main advantage is the absence of a donor site and easier
postoperative course, have been developed, while the results of increasing thickness are
approximate but still statistically weaker compared to a connective tissue graft.
Augmentation with a connective tissue graft is not a routine procedure for spontaneous cover
screw exposure, especially when it is possible to immediately place a healing abutment. In
situations such as the one presented, when a certain bone resorption occurs, augmentation of the
peri-implant mucosa with a connective tissue graft or an alternative technique is the therapy of
choice.

• Ključne riječi: dentalna implantologija; vezivno tkivo; vijci za kosti; bakterijska infekcija
• Ključne riječi (engleski): Dental implantation; connective tissue; bone screws; bacterial infections
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:127:459582
• Studijski program: Naziv: Dentalna medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski specijalistički; Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a magistar/magistra dentalne medicine (univ.mag. med.dent.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2021-06-25 12:02:30