Abrazivna svojstva staklenio-ionomernih cemenata

diplomski rad

• Naslov (engleski): Abrasive properties of glass ionomer cements
• Autor: Sandra Brkanović
• Mentor: Silvana Jukić Krmek (mentor)
• Član povjerenstva: Silvana Jukić Krmek (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Ana Ivanišević (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Davor Illeš (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Stomatološki fakultet; (Zavod za endodonciju i restaurativnu stomatologiju); Zagreb
• Datum i država obrane: 2020-09-21, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Dentalna medicina

Sažetak

Staklenoionomerni cement je McLean 1973. godine uveo u dentalnu medicinu. To je
dvokomponentni sustav čiju osnovu čine prah i tekućina. Prah sadrţi čestice kalcij
fluoroaluminosilikatnog stakla, a tekućina je vodena otopina komopolimera poliakrilne
kiseline ili kopolimera poliakrilne i maleinske ili itakonske kiseline. Osnovni mehanizam
polimerizacije je acidobazna reakcija koja počinje miješanjem praška i tekućine.
Staklenoionomerni cement je bioaktivni materijal koji se za tvrda zubna tkiva veţe kemijski,
odnosno mehanizmima ionske veze. Osim toga, fluor u sastavu ovih materijala potiče
remineralizaciju i zaustavljanje karijesnih lezija. Zbog niza kvaliteta poput:
biokompatibilnosti i niske toksičnosti, dobre adhezije na caklinu i dentin, zaštite pulpe,
smanjenog volumetrijskog skupljanja te otpuštanja iona flora, što je bitno za
karijesprotektivno djelovanje, staklenoionomeri su našli široku primjenu u različitim granama
dentalne medicine.
Glavni nedostatak staklenoionomog cementa su slabija mehanička svojstva u odnosu na druge
restaurativne materijale, uključujući i sklonost abraziji. Brojna istraţivanja dokazala su da i
najotporniji staklenoionomer je još uvijek znatno inferiorniji kao materijal u otpornosti na
abraziju od kompozitne smole. Određeni procesi i sredstva mogu bitno poboljšati otpornost
cementa na abraziju.

Sažetak (engleski)

Glass ionomer cement was introduced into dentistry by McLean in 1973. It is a twocomponent system based on powder and liquid. Powder contains calciumfluoroaluminosilicate glass particles, and liquid is an aqueous solution of a polyacrylic acid
copolymer or a copolymer of polyacrylic and maleic or itaconic acid. The basic mechanism of
polymerization is the acid-base reaction, which begins with mixing the powders and liquids.
Glass ionomer cement is a bioactive material that binds to hard dental tissue by chemical or
ionic bonding mechanisms. In addition, the fluoride in the composition of these materials
promotes remineralization and termination of caries lesions. Due to a number of qualities such
as: biocompatibility and low toxicity, good adhesion to enamel and dentin, pulp protection,
reduced volumetric shrinkage and release of flora ions, which is important for caries
protection, glass ionomers have found wide application in various branches of dental
medicine.
The main disadvantage of glass ion cement is its poorer mechanical properties compared to
other restorative materials, including the tendency to abrasion. Numerous studies have proven
that even the most resistant glass ionomer is still significantly inferior as a material in
abrasion resistance of composite resins. Certain processes and agents can significantly
improve the resistance of the cement to abrasion.

• Ključne riječi: stakleno-ionomerni cement; abrazivnost zuba
• Ključne riječi (engleski): Glass Ionomer Cements; Tooth Abrasion
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:127:422070
• Studijski program: Naziv: Dentalna medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica dentalne medicine (dr.med.dent.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2021-01-19 11:07:59