Materijali i površine dentalnih implantata

diplomski rad

• Naslov (engleski): MATERIALS AND SURFACES OF DENTAL IMPLANTS
• Autor: Martina Ereš
• Mentor: Nikša Dulčić (mentor)
• Član povjerenstva: Nikša Dulčić
• Član povjerenstva: Marko Jakovac
• Član povjerenstva: Ivica Pelivan
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Stomatološki fakultet; (Zavod za mobilnu protetiku); Zagreb
• Datum i država obrane: 2015-09-30, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Dentalna medicina; Protetika dentalne medicine

Sažetak

Pokušaji da se zubi nadomjeste drugim zubima ili zubima građenim od drugih materijala stari su vjerojatno koliko i ljudski rod.
Koristili su se različiti materijali od školjki, ukrasnog kamenja, životinjskih kosti do kaučuka, zlata i porculana. Nakon što je Brånemark 1960-ih otkrio pojam oseointegracije, razvija se suvremena dentalna implantologija u kojoj se do danas zadržao titan kao najpovoljniji materijal za dentalne implantate. Osim što ima izvrsna mehanička svojstva, potpuno je biokompatibilan. Jedini nedostatak predstavlja njegova sivkasta boja zbog čega se u prednjem dijelu čeljusti sve više upotrebljavaju materijali u boji prirodnih zuba poput keramike.
Tijekom razvoja dentalne implantologije razvijale su se i različite vrste i oblici dentalnih implantata, no samo određeni su prisutni još i danas. Obično se koriste implantati oblika korijena zuba. Oni mogu imati navoje koji povećavaju mehaničku stabilnost u kosti, a hrapavljenjem površine različitim tehnikama poput pjeskarenja, jetkanja ili nanošenjem sloja materijala, nastoji im se poboljšati i ubrzati proces oseointegracije.

Sažetak (engleski)

Attempts to replace existing teeth with the new ones or with teeth made of other materials are as old as human race.
Various materials were used, such as seashell, precious stones, animal bones, rubber, gold and porcelain. Following the discovery of “oseointegration” by Brånemark in 1960s, modern implatology was founded based on titanium as the most suitable substance for dental implantation. In addition to its superior mechanical characteristics it is absolutely biocompatible. The only drawback is its greyish colour, which has resulted in usage of ceramics for the front jaw, resembling natural white colour of natural teeth.
Throughout the history of dental implantology development, various shapes and types of dental implants were in use, but only a few are presented in today’s practise. The most common use of the implant is the shape of the root of the tooth. They can have screws which enhance mechanical stability in the bone; the roughness of its surface can be achieved by applying various substances by number of different techniques such as sandblasting and etching in order to speed up the processes of osseointegration.

• Ključne riječi: zubni usadak; oseointegracija
• Ključne riječi (engleski): dental implants; osseointegration
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:127:215915
• Studijski program: Naziv: Dentalna medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica dentalne medicine (dr.med.dent.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2016-04-01 09:32:33