Upotreba autologne kosti u liječenju periimplantitisa

završni specijalistički

• Naslov (engleski): The use of autologous bone in treatment of periimplantitis
• Autor: Marko Žabarović
• Mentor: Darije Plančak (mentor)
• Član povjerenstva: Domagoj Vražić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Darije Plančak (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Ivan Puhar (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Ana Badovinac (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Stomatološki fakultet; Zagreb
• Datum i država obrane: 2023-06-15, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Dentalna medicina; Parodontologija

Sažetak

Dentalni implantati postaju sve uobičajeniji terapijski modalitet opskrbe bezubih
područja te alternativa klasičnim protetičkim radovima. Prevalencija upalnih bolesti
periimplantatnih tkiva, mukozitisa i periimplantitisa, visoka je i u kontinuiranom porastu zbog
sve većeg broja postavljenih implantata. Jedinstvene, općeprihvaćene smjernice za liječenje
periimplantatnih bolesti, ne postoje. Mukozitis, kao reverzibilna upala, uspješno se može
liječiti nekirurškim, antiinfektivnim protokolima. Periimplantitis, koji predstavlja ireverzibilni
gubitak kosti oko implantata, danas predstavlja izazov za liječenje te ima daleko lošije ishode
liječenja od parodontitisa, ireverzibilne upale oko prirodnog zuba. Nekirurško liječenje
periimplantitisa daje limitirane rezultate. Kirurško liječenje podrazumijeva neaugmentativne,
augmentativne i kombinirane tehnike. Augmentativne tehnike podrazumijevaju upotrebu
različitih koštanih nadomjesnih materijala, membrana i biološki aktivnih tvari. I dok su se
autologni koštani transplantati oduvijek smatrali zlatnim standardom u augmentacijskim
postupcima, kada se koriste kao jedini materijal u sklopu augmentativnog kirurškog zahvata
za liječenje periimplantitisa, čini se da daju slabije rezultate u usporedbi s protokolima u
kojima se miješaju sa ksenogenim ili aloplastičnim transplantatom ili u usporedbi sa samim
ksenogenim transplantatom. Miješanje autologne kosti sa ksenogenim ili aloplastičnim
transplantatima mogu poboljšati svojstva pojedinačnih materijala. Ksenogeni i aloplastični
transplantati u slučaju miješanja s autolognom kosti osiguravaju sporiju resorpciju i
osteokonduktivnost koja je pogodna u cijeljenju nakon kirurške terapije periimplantitisa.
Potrebna su daljnja istraživanja za utvrđivanje optimalnog odabira materijala i kirurških
tehnika u svrhu postizanja što boljih i dugotrajnih terapijskih rezultata.

Sažetak (engleski)

Dental implants are becoming an increasingly common therapeutic modality for tooth loss
and an alternative to classic prosthetic treatment. The prevalence of peri-implant
inflammatory diseases, mucositis and peri-implantitis, is high and continuously on the rise
due to the increasing number of placed implants. There are no generally accepted guidelines
for the treatment of peri-implant diseases. Mucositis as a reversible inflammation can be
successfully treated with non-surgical, anti-infective protocols. Peri-implantitis, which
represents the irreversible loss of bone around the implant, is still challenging to treat and has
far worse treatment outcomes than periodontitis, an irreversible inflammation around the
natural tooth. Non-surgical treatment of peri-implantitis gives limited results. Surgical
treatment includes non-augmentative, augmentative and combined techniques. Augmentative
techniques involve the use of different bone replacement materials, membranes and biologics.
While autologous bone grafts have always been considered the gold standard in augmentation
procedures, when used as the sole material in augmentative surgery for the treatment of periimplantitis, they appear to produce inferior results compared to protocols in which they are
combined with xenogeneic or alloplastic grafts or in comparison with the xenogeneic
transplant alone. Mixing autologous bone with xenogeneic or alloplastic grafts can improve
the properties of individual materials. Xenogeneic and alloplastic grafts in the case of
combining with autologous bone ensure slower resorption and osteoconductivity, which is
convenient for healing after surgical therapy of peri-implantitis. Further research is needed to
determine the optimal selection of materials and surgical techniques in order to achieve the
best possible and long-lasting therapeutic results.

• Ključne riječi: periimplantitis; materijali za nadomještanje kosti; zubni implantati; koštani transplantat
• Ključne riječi (engleski): Peri-Implantitis; Bone Substitutes; Dental Implants; Bone Graft
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:127:335178
• Studijski program: Naziv: Dentalna medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski specijalistički; Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a magistar/magistra dentalne medicine (univ.mag. med.dent.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2023-06-19 10:40:45