Adhezijski sustavi - prošlost, sadašnjost, budućnost

diplomski rad

• Naslov (engleski): Adhesive systems: past, present, future
• Autor: Marta Horvat
• Mentor: Zrinka Tarle (mentor)
• Član povjerenstva: Zrinka Tarle (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Eva Klarić Sever (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Višnja Negovetić Mandić (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Stomatološki fakultet; (Zavod za endodonciju i restaurativnu stomatologiju); Zagreb
• Datum i država obrane: 2020-09-14, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Dentalna medicina; Endodoncija i restaurativna dentalna medicina

Sažetak

Adhezijski sustavi posreduju u vezanju kompozitnih materijala na tvrda zubna tkiva.
Sastavljeni su od primera odnosno temeljnog premaza koji sadrži monomere hidrofilnih
svojstava te bonda ili završnog premaza koji sadrži hidrofobnu smolu koja se polimerizira. Prije
njihove primjene obvezna je priprema površine tvrdih zubnih tkiva aplikacijom kiseline koju
nazivamo jetkanjem. Njihova primjena temelji se na adheziji koju definiramo kao spajanje
dvaju različitih materijala privlačenjem atoma i molekula. Osnovni princip adhezije je
uklanjanje minerala tvrdih zubnih tkiva jetkanjem i njihova izmjena s monomerom koji se
mikromehanički veže u novonastalim porama. Ona se različito ostvaruje u caklini i dentinu s
obzirom na njihove razlike u građi i reakciji na jetkanje. Adhezivi se mikromehanički uklješćuju
u jetkane pore na caklinskim prizmama, dok u dentinske kanaliće difundiraju te inflitriraju
ogoljela kolagena vlakna stvarajući i kemijsku vezu. Koncept adhezijskih sustava počinje se
razvijati 1955. godine zaslugom Michaela G. Buonocorea koji koristi fosfornu kiselinu za
pripremu površine cakline prije aplikacije polimetil-metakrilatne smole. Vrlo važnim
događajem u razvoju adhezijskih sustava smatra se i definicija hibridnog sloja 1982. godine.
Nakabayashi, Kojima i Masuhara opisuju ga kao sloj smole, kolagenskih vlakana i djelomično
demineraliziranog dentina koji nastaje infiltracijom i polimerizacijom metakrilatnih monomera
u jetkani dentin. Razvojem tijekom godina adhezijski sustavi poprimali su sve bolja fizičkomehanička svojstva te se pojednostavila njihova uporaba spajanjem tri koraka adhezijskog
postupka – jetkanja, priminga i bondinga – u dvokomponentne i jednokomponentne sustave.
Primjena adhezijskih sustava neizostavan je dio većine grana stomatologije, a posebno
restaurativne dentalne medicine, endodoncije i fiksne protetike. Iz tog razloga, adhezijski se
sustavi ubrzano razvijaju i u budućnosti se očekuje njihovo unapređenje, kao i razvoj novih
svojstava poput bioaktivnih i antibakterijskih.

Sažetak (engleski)

Adhesive systems mediate in bonding composite materials to dental hard tissues. They consist
of a primer, basic coating which contains hydrophilic monomers, and a bond which is a final
coating of polymerizing hydrophobic resin. Before the application of adhesives, it is required
to prepare the surface of hard dental tissues by using organic acid which is called etching. Their
use is based on adhesion which is defined as binding two different materials by attracting atoms
and molecules. The primary principle of adhesion is the removal of minerals from hard dental
tissues by etching and their exchange with monomers which bind micro-mechanically in the
newly formed pores. The adhesion is differently achieved in enamel and dentin due to their
differences in structure and reactions to etching. Adhesives are micro-mechanically connected
to etched pores in enamel prisms while they diffuse in the dentin tubules and infiltrate collagen
fibrils creating a chemical bond. The concept of adhesive systems starts to develop in 1955
thanks to Michael G. Buonocore who uses phosphoric acid to prepare the surface of enamel
before the application of polymethyl-methacrylate resin. The definition of the hybrid layer in
1982 is also considered an important event in the development of the adhesive systems.
Nakabayashi, Kojima and Masuhara describe it as a layer of resin, collagen fibrils and partly
demineralized dentin which is formed by the infiltration and polymerization of methacrylate
monomers in etched dentin. Over the years, physical and mechanical features of adhesives have
improved, and their use is simplified by merging three procedural steps – etching, priming and
bonding – into single-component and two-component systems. The use of adhesive systems
plays an important role in almost every part of dentistry, especially in restorative dentistry,
endodontics and fixed prosthodontics. Consequently, adhesive systems are developing rapidly
and their improvement is expected in the future, as well as the development of new properties
such as bioactive and antibacterial properties.

• Ključne riječi: stomatološki cementi; adhezivi; jetkanje
• Ključne riječi (engleski): Dental Cements; Adhesives; Dental Etching
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:127:501999
• Studijski program: Naziv: Dentalna medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani preddiplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica dentalne medicine (dr.med.dent.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2021-01-20 11:40:46