PROSUDBA KVALITETE I KVANTITETE DOBIVENE KOSTI UPORABOM BIFAZNOG ß-TRIKALCIJFOSFATA/ HIDROKSILAPATITA PRI PODIZANJU DNA SINUSA

disertacija

• Naslov (engleski): ASSESMENT OF THE QUALITY AND QUANTITY OF GAINED BONE UTILIZING BIPHASIC ß –TRICALCIUMPHOSPHATE/ HYDROXYAPATITE FOLLOWING SINUS LIFT PROCEDURES
• Autor: Damir Jelušić
• Mentor: Darije Plančak (mentor)
• Mentor: Tomislav Ćabov (komentor); MBZ: 236142
• Član povjerenstva: Davor Katanec (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Dragutin Komar (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Berislav Perić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Darko Božić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Zoran Kovač (član povjerenstva); MBZ: 236175
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Stomatološki fakultet; (Zavod za parodontologiju); Zagreb
• Datum i država obrane: 2014-11-20, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Dentalna medicina
• Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC): 616.31 - Stomatologija

Sažetak

Razvoj dentalne implantologije unaprijedio je različite kirurške metode regeneracije kosti, a
jedna od njih jest i podizanje dna sinusa. Svrha ovoga rada bila je provedba kliničkog
istraživanja u kojemu su se koristila dva različita sintetska koštana nadomjestka te analiza
njihovih svojstava s obzirom na biokompatibilnost, uspješnost regeneracije kosti i utjecaj na
stabilnost ugrađenih implantata.
Zbog toga je obavljeno 60 zahvata podizanja dna sinusa kod 43 pacijenta podjednako
podijeljenih u dvije grupe te je u jednoj obavljena augmentacija uporabom čistog ßtrikalcijeva
fosfata, a u drugoj je korištena dvofazna kombinacija ß-trikalcijeva fosfata i
hidroksilapatita (60 % HA i 40 % ß-TCP). Obavljene su i radiološke analize digitalnom
volumnom tomografijom, histološka obrada uzoraka novostvorene kosti te ocjena stabilnosti
implantata analizom rezonantne frekvencije.
Radiološkom usporedbom utvrđena je nakon šest mjeseci manja homogenost (1,37 vs. 2,34) i
manje smanjenje volumena (6,6 % vs. 22,2 %) dvofaznih materijala. Nakon istog razdoblja
bilo je također uočeno manje smanjenje visine augmentata (3,1 % vs. 8,3 %). Histološka
analiza oba materijala pokazala je urednu koštanu organizaciju augmentiranog područja.
Histomorfometrijski dobiveni su usporedivi rezultati za jednofazni i dvofazni materijal, s
nešto većim udjelom novostvorene kosti u grupi s dvofaznim materijalom (38,4 % vs. 36,1
%). Analiza rezonantne frekvencije pokazala je veću promjenu u grupi u kojoj je bio
primijenjen dvofazni materijal (10,0 vs. 6,0).
Koštani zamjenski materijali korišteni u ovom istraživanju biokompatibilni su i podupiru
regeneraciju kosti na osteokonduktivnoj razini. Možemo zaključiti da je dvofazni koštani
zamjenski materijal neznatno bolji od čistoga ß-TCP-a s obzirom na stabilnost volumena,
radiološku gustoću augmentacije i sekundarnu stabilnost ugrađenih implantata. Zbog
dugoročne ocjene rezultata bilo bi poželjno procijeniti stopu preživljavanja implantata nakon
augmentacije s oba materijala u razdoblju od dvije, pet i deset godina.

Sažetak (engleski)

The development of dental implantology has resulted in the advancement of surgical
protocols of bone regeneration, one of them being maxillary sinus floor augmentation. The
aim of the study has been to perform a clinical trial on the use of two different synthetic bone
grafts and analyse their characteristics relative to biocompatibility, bone regeneration success
rate, and their impact with regards to the stability of inserted implants.
In order to achieve this aim 60 surgical procedures of sinus lift have been performed on a total
of 43 patients. The patients were subdivided into two groups on the basis of the material used.
One group of patients underwent augmentations with pure ß- three-calcium phosphate,
whereas for the other group a two-phase combination of ß- three-calcium phosphate and
hydroxyapatite (60% HA and 40 % ß-TCP) was used. Radiological analysis with the use of
cone beam computed tomography (CBCT), as well as the histological analysis of newly
formed bone samples were performed.
Radiological analysis showed a decreased homogeneity (1,37 vs. 2,34) and a less volume
reduction (6,6% vs. 22,2%) after a six-month period for the two-phase materials.
Furthermore, the decrease in height of the augmented area was also less pronounced
following the same period (3,1% vs. 8,3%). Histological analysis of both materials has shown
a regular osseous organization of the augmented area. A histomorphological comparison of
both materials indicated a slightly increased proportion of the newly formed bone in the twophase
material group (38,4% vs. 36,1%). Resonance frequency analysis has shown a greater
change in the group in which the two-phase material was used (10,0 vs. 6,0).
Bone graft substitue materials used in this study are biocompatible and support bone
regeneration at the osteoconductive level. In conclusion, we observe that a slight advantage
has been found for the two-phase material with respect to the pure ß-TCP regarding volume
stability, radiological density of the augmented area, and secondary implant stability. In order
to have a long term result assessment it would be desirable to assess implant survival rate
following augmentation with both materials after longer follow-up periods of 2, 5, and 10
years.

• Ključne riječi: dentalni implantat; podizanje dna sinusa; regeneracija kosti; beta trikalcijev fosfat; hidroksilapatit
• Ključne riječi (engleski): dental implant; sinus floor augmentation; bone regeneration; beta-tricalcium phosphate; hydroxyapatite
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:127:202677
• Studijski program: Naziv: Dentalna medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski doktorski; Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje biomedicine i zdravstvo, polje dentalna medicina (dr.sc.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2017-03-15 12:21:31