Usporedbna konvencionalno i digitalno izrađene potpune proteze

diplomski rad

• Naslov (engleski): Comparison of conventionally and digitally made complete dentures
• Autor: Andi Golubić
• Mentor: Ema Vrbanović (mentor)
• Član povjerenstva: Eva Klarić (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Iva Alajbeg (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Stomatološki fakultet; (Zavod za mobilnu protetiku); Zagreb
• Datum i država obrane: 2024-07-03, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO; Dentalna medicina; Protetika dentalne medicine

Sažetak

Potpuna proteza je protetski nadomjestak za sanaciju potpune bezubosti, a kod opsežne resorpcije grebena, često i jedina moguća opcija. Danas postoje dva načina na koji se potpune proteze mogu izraditi: konvencionalni koji uključuje tradicionalne metode i digitalni koji uključuje suvremene tehnologije. Konvencionalna metoda izrade potpune proteze uključuje uzimanje alginatnih otisaka, izradu individualnih žlica, uzimanje funkcijskih otisaka, izradu zagriznih šablona, registraciju međučeljusnih odnosa, artikuliranje te izradu i prilagodbu probne proteze prije konačne izrade proteze od akrilata. Digitalna metoda koristi intraoralne skenere za uzimanje digitalnih otisaka, računalno dizajniranje (CAD) za modeliranje proteze i 3D printanje ili glodanje. Ova metoda je vrlo precizna i značajno skraćuje vrijeme potrebno za izradu proteze. Iako je proces izrade potpune proteze digitalnim metodama uvelike ubrzan i olakšan, postoje faze koje se ne mogu adekvatno zamijeniti digitalnim metodama. To uključuje funkcijski otisak i određivanje međučeljusnih odnosa. Zaključno, konvencionalne metode su temeljene na fizičkim otiscima i manualnim tehnikama, dok digitalne metode koriste napredne tehnologije za bržu i često precizniju izradu, ali se u ključnim fazama i dalje oslanjaju na tradicionalne postupke.

Sažetak (engleski)

A complete denture is a prosthetic replacement used to restore complete tooth loss and, in cases of extensive ridge resorption, often the only viable option. Today, there are two methods of creating complete dentures: the conventional approach, which involves traditional techniques and the digital approach, which utilizes modern technologies. The conventional approach for fabricating a complete denture involves taking alginate impressions, making individual trays, taking functional impressions, making bite rims, recording jaw relations and adjusting acrylic teeth before the final acrylic denture is made. The digital approach uses intraoral scanners to take digital impressions, computer-aided design (CAD) for modelling the denture and 3D printing or milling. This approach is highly precise and significantly reduces the time required to make the denture. Although the process of making a complete denture with digital methods is greatly accelerated and simplified, there are still stages that cannot be adequately replaced by digital methods. These include the functional impression and the determination of jaw relations. In conclusion, conventional approaches rely on physical impressions and manual techniques, while digital approaches use advanced technologies for faster and often more precise fabrication but they still depend on traditional procedures for crucial stages.

• Ključne riječi: potpuna zubna proteza; tehnike uzimanja otisaka; trodimenzionalni otisak; računalom vođeno oblikovanje; digitalni protokol
• Ključne riječi (engleski): Denture Complete; Dental Impression Technique; Three-Dimensional Printing; CAD/CAM; Digital Protocol
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:127:752899
• Studijski program: Naziv: Dentalna medicina; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: integrirani prijediplomski i diplomski; Akademski / stručni naziv: doktor dentalne medicine (dr. med. dent.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Pristup svim korisnicima iz sustava znanosti i visokog obrazovanja RH
• Datum i vrijeme pohrane: 2024-06-27 08:48:26