| Abstract | Amelogenesis imperfecta heterogeni je genetski poremećaj koji remeti razvoj i rezultira pojavom kvantitativnih ili kvalitativnih defekata u caklini koji se očituju na svim zubima mliječne i trajne denticije. Nedostatna estetika, visoko postavljene i voluminozne pulpne komorice, snižena vertikalna dimenzija okluzije i prednji otvoreni zagriz samo su neki od izazova s kojima se susreće stomatolog u tijeku terapije. Nasljeđuje se autosomno-dominantno, autosomno-recesivno i spolnim (X-vezanim) tipom nasljeđivanja te postoji njezino sporadično pojavljivanje ili u sklopu pojedinih sindroma. Danas je najprihvaćenija klasifikacija prema Witkopu i Sauku iz 1976. godine koja se temelji na genetskim, morfološkim i histološkim kriterijima, a koja amelogenesis imperfectu dijeli na hipoplastičnu, hipokalcifikacijsku, hipomaturacijsku i hipomaturacijsko-hipoplastični oblik udružen s taurodontizmom. Dijagnoza se postavlja temeljem pozitivne obiteljske anamneze, provedenoga kliničkog pregleda, utvrđivanjem nasljeđivanja te radiološkom i genetskom dijagnostikom. Pravovremeno postavljena dijagnoza omogućuje rani početak terapije, kontinuirano praćenje i u konačnici provedbu fiksnoprotetske terapije. Liječenje podrazumijeva multidisciplinarni pristup i
suradnju specijalista gotovo svih grana stomatologije, a isto započinje u ranom djetinjstvu od strane pedodonta te uključuje edukaciju roditelja i djece o pravilnom provođenju oralne higijene i pravilnoj prehrani. U razdoblju primarne denticije, kako bismo zaštitili mliječne zube do njihove prirodne eksfolijacije, rabimo staklenoionomerne cemente, čelične i polikarbonatne
konfekcijske krunice. Tijekom mješovite denticije upotrebom konfekcijskih krunica ili onlaya na trajnim molarima nastojimo očuvati vertikalnu dimenziju okluzije, aproksimalne kontakte među zubima i sačuvati vitalitet zuba, dok estetiku frontalnoga segmenta održavamo primjenom kompozitnih materijala. Protetskoj terapiji često prethodi predprotetska priprema koja zahtijeva provođenje ortodontske terapije, produljenje kliničke krune i endodontsku terapiju. U trajnoj denticiji provodimo fiksnoprotetsku terapiju izradom ljuskica, krunica, inlaya, onlaya i overlaya, a izbor terapije ovisi o količini preostaloga tvrdog zubnog tkiva,
vitalitetu zuba, dobi pacijenta i njegovu ekonomskome statusu. Cilj je protetskom terapijom osigurati adekvatnu visinu zagriza, povratiti funkciju i zadovoljiti estetske zahtjeve pacijenta. |
| Abstract (english) | Amelogenesis imperfecta is a heterogeneous genetic disorder that disrupts development of enamel which results in quantitative and qualitative defects that manifest on all the teeth of primary and secondary dentition. Insufficient aesthetics, voluminous pulp chambers, lowered vertical dimension of occlusion and anterior open bite are just some of the challenges dentist is faced with during the therapy. AI may show autosomal dominant, autosomal recessive, seks– linked and sporadic inheritance patterns. The most accepted classification is one made by Witkop and Sauk in 1976. It is based on genetic, morphological and histological criteria. The criteria divides amelogenesis imperfecta into four categories: hypoplastic, hypomatured, hypocalcified and hypomatured – hypoplastic with taurodontism. The diagnosis is based on anamnesis, clinical examination, determination of heredity, radiographic and genetic diagnostics. Timely diagnosis allows early beginning of a therapy, continuous monitoring and, ultimately, execution of fixed prosthodontic therapy. The treatment requires multidisciplinary approach and cooperation of different dental specialists. The therapy begins in early childhood
and includes education of parents and children on the proper implementation of oral hygiene methods and proper nutrition. Glassionomer cements, steel and polycarbonate premade crowns are indicated during primary dentition in order to protect primary teeth until their natural exfoliation. During mixed dentition in order to preserve the vertical dimension of the occlusion, proximal contacts and tooth vitality, premade crowns or onlays are placed on permanent molars, while composite materials are used in the frontal segment to maintain aesthetics. The start of prosthodontic therapy is often preceded by pre–prosthetic preparation, which usually includes orthodontic therapy, extension of the clinical crown and endodontic treatment. In permanent dentition, fixed prosthodontic therapy includes veneers, crowns, inlays, onlays and overlays,
while the choice of therapy depends on the amount of remaining dental tissue, tooth vitality, patient’s age and financial status. The goal of prosthodontic therapy is to ensure adequate bite height, restore function and fulfill patient’s aesthetic requirements. |
