| Abstract | Cilj istraživanja: Epidemiološke studije malokluzije pokazale su da malokluzija ima visoku prevalenciju. Brojna su istraživanja pokazala da malokluzija zubi može utjecati na međuljudske odnose i mentalnu dobrobit te da može dovesti do osjećaja inferiornosti, naglašavajući da malokluzija poglavito utječe na dimenzije emocionalne i socijalne dobrobiti poput narušavanja socijalne interakcije i/ili psihološke dobrobiti. Zadovoljstvo fizičkim izgledom bitna je sastavnica samopoštovanja i mnogi adolescenti imaju manjak samopoštovanja. Uzimajući u obzir načelo opće dobrobiti, istraživanje utjecaja malokluzije na psihosocijalne aspekte u adolescenata je od velike važnosti. Cilj je ovog istraživanja bio procijeniti psihosocijalni utjecaj malokluzije, utvrditi njegovu povezanost s težinom malokluzije te procijeniti ulogu varijabli spola i dobi u kosovskih adolescenata.
Materijali i metode: U ispitivanje je uključeno 400 adolescenata u dobi od 12 do 15 godina, slične raspodjele s obzirom na spol i dob i s laganom do teškom malokluzijom. Jedan istraživač, koji je već bio kvalificiran i kalibriran za uporabu komponente dentalnog zdravlja (DHC), estetske komponente (AC) indeksa potreba za ortodontskim liječenjem (IOTN) i indeksa stomatološke estetike (DAI), procijenio je potrebe subjekta za ortodontskim liječenjem. Upitnik za psihosocijalni utjecaj dentalne estetike (PIDAQ) korišten je za procjenu psihosocijalnog utjecaja malokluzije. PIDAQ je korišten kao ovisna varijabla, dok su zubni estetski indeks (DAI), zubno zdravlje (DHC), estetska komponenta (AC) indeksa potrebe za ortodontskim liječenjem (IOTN) i spol korišteni kao neovisne varijable. Uzorak je podijeljen u tri kategorije prema IOTN DHC-u (klasa 1 i 2, klasa 3, klase 4 i 5), tri kategorije prema IOTN AC-u (klase 1,2,3, klase 4,5,6,7 i klase 8, 9,10) i dvije kategorije prema DAI -u(DAI ≤25 i DAI ≥25).
Rezultati: Raspodjela uzorka prema spolu za IOTN i DAI indeks pokazala je da je prevalencija malokluzije bila veća kod muškaraca nego kod žena; više muškaraca nego žena bilo je kategorizirano u klase 4 i 5, 8-10 i 36≤ IOTN-DHC, IOTN-AC i DAI. S obzirom na dob, prema subljestvici dentalno zdravlje indeksa potrebe za ortodontskim liječenjem (IOTN - DHC), dvanaestogodišnjaci su imali najveći postotak teške malokluzije (30,75%), dok su 13 i 15-godišnjaci imali najmanji postotak. Kada se procjenjivalo estetskom komponentom indeksa potrebe za ortodontskim liječenjem (IOTN-AC) i zubno-estetskim indeksom DAI, 14-godišnjaci su imali najveći postotak teške malokluzije.
Utvrđena je značajna razlika na subljestvicama: dentalno samopouzdanje, socijalni utjecaj, psihološki utjecaj i estetska zabrinutost za sve kategorije IOTN-DHC, IOTN-AC i DAI (p<0.01). Svi ispitanici koji su kategorizirani u gornjim kvartilima svakog indeksa postigli su lošiji rezultat u svim potkategorijama PIDAQ, ukazujući na činjenicu da je veća malokluzija povezana s većim utjecajem. U pogledu PIDAQ domena među kategorijama IOTN-DHC, opažene su značajne razlike među spolovima za DSC i PI domenu u odnosu na klasu 3. Ženski ispitanici su postigli lošiji rezultat u svakoj od tih domena. Sve u svemu, muški i ženski rezultati značajno su se razlikovali u PIDAQ domenama prema malim i umjerenim malokluzijama. Promatranjem IOTN-AC indeksa za sličnu rodnu usporedbu među PIDAQ domenama, utvrđene su značajne razlike u njegovoj AC domeni i stupnju 1,2 i 3, što je opisalo utjecaj koji su manje malokluzije (procijenjene pomoću IOTN-AC) imale na samopercepciju adolescenata, kada su uspoređeni muški i ženski spol. S obzirom na dob, dvanaestogodišnjaci su postizali nešto više rezultate u domenama Društveni utjecaj, Psihološki utjecaj i Estetska zabrinutost. Značajna razlika u prosječnim rezultatima PIDAQ-a među dobima zabilježena je samo u subljestvici samopouzdanja zuba (p <0,05), dok se prosječni rezultati u ostalim subljestvicama nisu značajno razlikovali među dobnim skupinama. IOTN-DHC je bio prediktorska varijabla ukupnih i pojedinačnih PIDAQ rezultata. Dob je bila neovisna varijabla odnosa između PIDAQ rezultata i IOTN-DHC klasa za DSC i AC subljestvice. Za subljestvicu AC rod je bio prediktorska varijabla u linearnom modelu.
Zaključak: Ovo je istraživanje pokazalo da su adolescenti s malokluzijom osjetili negativan fizički i psihosocijalni utjecaj na kvalitetu života. Studija je također pokazala da, uz izraženost malokluzije, spol i dob značajno utječu na razinu utjecaja malokluzije na psihosocijalnu dobrobit ispitanika. Sve u svemu, ispitanici ženskoga spola su postigli lošije rezultate u svim PIDAQ potkategorijama, što ukazuje da su iskusili negativniji psihosocijalni utjecaj od ispitanika muškoga spola. Mlađi uzrasti (12-godišnjaci) su postigli nešto više rezultate, u domenama Društveni utjecaj, Psihološki utjecaj i Estetska zabrinutost. Značajna razlika u prosječnim rezultatima PIDAQ-a među dobima zabilježena je samo u subljestvici samopouzdanja zuba (p <0,05), dok se prosječni rezultati u ostalim subljestvicama nisu značajno razlikovali među dobnim skupinama. Rezultati ovog istraživanja otkrili su da su adolescenti s malokluzijom imali negativan fizički i psihološki utjecaj na kvalitetu života. |
| Abstract (english) | Epidemiological studies on malocclusion demonstrate that malocclusion has a high prevalence rate. Various studies show that, apart from oral diseases, malocclusion affects quality of life, specifically dimensions of emotional and social wellbeing, thus investigation of the impact of malocclusion in psychosocial aspects among adolescents is of great importance. The aim of this research was threefold: to evaluate the psychosocial impact of malocclusion, to determine its relationship with the severity of malocclusion, and to assess the influence of gender and age in this relationship in Kosovar adolescents.
400 adolescents aged 12-15, with similar distribution regarding the gender and age and with minor to severe malocclusion, were included in the study. One investigator, who was already trained and calibrated in the usage of the dental health DHC and esthetic component AC of Index of Orthodontic Treatment Need (IOTN) and dental esthetics index (DAI), assessed a subject’s orthodontic treatment needs. Psychosocial impact of dental esthetics questionnaire (PIDAQ) was used to evaluate the psychosocial impact of malocclusion. PIDAQ was used as dependent variable, whereas dental aesthetic index (DAI), dental health (DHC) and aesthetic component (AC) of Index of Orthodontic Treatment Need (IOTN), gender and age were used as independent predictive variables. The sample was divided in three categories according to IOTN DHC (Grade 1 and 2, Grade 3, Grade 4 and 5) , three categories according to IOTN AC ( Grade 1,2,3 Grade 4,5,6,7 and Grade 8,9,10) and two categories according to DAI ( DAI ≤25 and DAI ≥25). There were significant differences in dental self-confidence, social impact, psychological impact, and aesthetic concern subscales across categories of IOTN-DHC, IOTN-AC and DAI p<001. For same severity level, females scored worse compared to males in PIDAQ subscales p<0.01. In terms of age, 12-year-olds had slightly higher scores in Social Impact, Psychological Impact and Aesthetic Concern domains. A significant difference in PIDAQ mean scores among ages was observed only in the Dental Self-confidence subscale, while mean scores in other subscales did not differ significantly among the age groups p<0.05. The results of this study revealed that the adolescents with malocclusion experienced a negative physical and psychological impact on quality of life. |
