Abstract | Kronični rinosiuitis definira se kao upala sluznice nosa i paranazalnih sinusa uz prisustvo simptoma koji traju duže od tri mjeseca. Predstavlja značajan zdravstveni problem zbog relativno visoke prevalencije i ozbiljnih komplikacija. Vodeći predisponirajući čimbenici su alergijski i drugi oblici hiperreaktivnog rinitisa, septalna deformacija i drugi oblici anatomskih promjena u nosnim
šupljinama, nosna polipoza, sistemske i druge imunodeficijencije, cistična fibroza i cilijarna disfunkcija.
Rezultira simptomima koji uključuju glavobolju, postnazalnu sekreciju, kongestiju, iskašljavanje sekreta, bol u obrazu te halitozu. Dugoročne posljedice uključuju ekstenzivno zadebljanje mukoze i stvaranje polipa. Dijagnoza se temelji na karakterističnim simptomima i lokalnom nalazu uz dodatne dijagnostičke metode. Konzervativna terapija, koja uključuje dugoročnu antibiotsku terapiju, nazalne lavaže fiziološkom otopinom, ograničenu primjenu dekongestiva te lokalne kortikosteroide, uspješna je kod 80% tretiranih pacijenata. Ako ipak dođe do neuspjeha, indicirana je kirurška terapija. Najčešće korištena kirurška metoda je endoskopska opreracija sinusa, kojoj se daje prednost pred klasičnom radikalnom kirurgijom, zbog minimalne invazivnosti i
dobrih rezultata. Poboljšanje simptoma nije uvijek u skladu sa endoskopskim nalazom. Neizbježni su i povremeni neuspjesi, najčešće uzrokovani faktorima poput astme, alergije, imunodeficijencije, cistične fibroze, lošeg preoperativnog CT nalaza, pušenja, prethodne operacije sinusa, dobi, spola i slično. U takvim slučajevima poboljšanje se nastoji postići daljnjom konzervativnom terapijom ili reoperacijom. |
Abstract (english) | Inflammation of nasal and sinus mucous membrane with symptom duration over three months is defined as chronic rhinosinusitis. Regarding its rather high incidence and serious complications it is considered to be a significant health
problem. Allergies and other forms of hyperreactive rhinitis, anatomic deformations, polyposis, immunodeficiences and cystic fibrosis are leading factors that contribute to the development of chronic rhinosinusitis. Consequent symptoms include headache, nasal obstruction, post nasal drainage, cough, facial pain and halitosis. Long-term consequences include extensive mucous thickness and polyp formations. Conservative treatment, which includes long-term antibiotic therapy,
permanent nasal saline douches, short-term decongestants and local steroid therapy is successful in 80% patients treated. If failure occurs, surgical therapy is indicated. Endoscopic sinus surgery which is minimally invasive and very successful is
the most common surgical method used. It has proved advantages over classic radical surgery. Symptom improvement in rhinosinusitis does not always correlate with endoscopic findings. Occasional failures regarding asthma, allergy, immunodeficiency, cystic fibrosis, preoperative CT findings, previous sinus surgeries, age, sex are inevitable. In such cases further improvement can be achieved with conservative treatment or additional surgery. |