| Abstract | Potencijalno maligni oralni poremećaji sva su stanja koja mogu prethoditi nastanku karcinoma usne šupljine. Tradicionalna podjela prema iz 1978. godine na premaligne lezije i premaligna stanja napuštena je 2005. godine kada Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) predlaže korištenje termina „potencijalno maligni oralni poremećaji“ (PMOP). Upotreba naziva „prekanceroza”, „epitelne prekursorske lezije”, „premaligno”, „prekancerozno” i „intraepitelne lezije” ne preporuča se u znanstvenoj literaturi. Na konsenzusnoj radionici SZO-a 2020. godine dorađena je definicija PMOP-a koja ih sada određuje kao „bilo koju abnormalnu promjenu sluznice u usnoj šupljini povezanu sa statistički povećanim rizikom od razvoja raka usne šupljine“. U PMOP-e ubrajamo leukoplakiju, proliferativnu verukoznu leukoplakiju, eritroplakiju, oralnu submukoznu fibrozu, oralni lihen planus, oralne lihenoidne lezije, aktinički heilitis (aktiničnu keratozu), nepčane lezije kod obrnutih pušača, diskoidni eritematozni lupus, oralnu reakciju presatka protiv primatelja te nasljedne poremećaje i imunodeficijencije. Najčešći PMOP su leukoplakija i eritroplakija. Najčešći etiološki faktori su konzumacija alkohola i duhanskih proizvoda te njihov sinergistički učinak. Dijagnostika PMOP-a često predstavlja poseban izazov, a temelji se na uzimanju detaljne stomatološke i medicinske anamneze, kliničkom nalazu, biopsiji te pomoćnim dijagnostičkim metodama. Biopsija je metoda izbora u dijagnostici PMOP-a. Liječenje obuhvaća konzervativni i kirurški pristup, a sama prognoza ovisi o ranoj dijagnostici. Konzervativni pristup podrazumijeva praćenje bolesti i najčešće medikamentozno liječenje koje može biti topikalno i sustavno, dok se kirurški pristup sastoji od uobičajene kirurške ekscizije, krioterapije, elektrokoagulacije i laserske ablacije, najčešće CO2 laserom. Od iznimne važnosti je redovno praćenje pacijenta nakon terapije. |
| Abstract (english) | Potentially malignant oral disorders are all conditions that can precede the development of oral cancer. The traditional World Health Organization 1978 division into premalignant lesions and premalignant conditions was abandoned in 2005 when the WHO proposed the use of the term potentially malignant oral disorders (PMOD). The use of the terminology like "precancer", "epithelial precursor lesions", "premalignant", "precancerous" and "intraepithelial lesions" is not recommended in the scientific literature. The definition of oral disorders was updated in 2020 at the WHO consensus workshop to "any abnormal change in the mucosa in the oral cavity associated with a statistically increased risk of developing oral cancer".
PMOD includes leukoplakia, proliferative verrucous leukoplakia, erythroplakia, oral submucosal fibrosis, oral lichen planus, oral lichenoid lesions, actinic cheilitis (actinic keratosis), palatal lesions in reverse smokers, discoid lupus erythematosus, oral graft-versus-recipient reaction, and hereditary disorders and immunodeficiencies. The most common PMOD are leukoplakia and erythroplakia.
The most common etiological factors are the consumption of alcohol and tobacco products and their synergistic effect. The diagnosis of PMOD is often a special challenge, and is based on taking a detailed dental and medical history, on clinical findings, biopsy and auxiliary diagnostic methods. Biopsy is the method of choice in the diagnosis of PMOD. The treatment includes a conservative and surgical approach, and the prognosis itself depends on early diagnosis. A conservative approach implies monitoring the disease and, most often, prescription medication treatment, which can be topical and systemic, while the surgical approach consists of the usual surgical excision, cryotherapy, electrocoagulation and laser ablation, most often with a CO2 laser. Regular monitoring of the patient after therapy is extremely important. |
