| Abstract | Bruksizam je, prema internacionalnom konsenzusu, definiran kao repetitivna aktivnost žvačnih mišića koju karakterizira škripanje ili škrgutanje zubima i/ili zadržavanje (engl. bracing) ili guranje (engl. thrusting) mandibule u određenom položaju, te ima dva klinička entiteta: dnevni i noćni. Iako se bruksizam povezuje s brojnim kliničkim problemima, uključujući orofacijalnu bol, trošenje zubnih ploha i neuspješne restaurativne tretmane, najnovija istraživanja predlažu sagledavanje bruksizma kao faktora rizika. Naime, određena količina mišićne aktivnosti smatra se normalnim dijelom arhitekture sna ili ponašanja u budnom stanju, a katkada se može smatrati i obrambenim mehanizmom. Bruksizam povećava rizik od nastanka oralnih komplikacija kao što je stvaranje prekomjernih okluzalnih sila, međutim, takve se komplikacije mogu, ali i ne moraju dogoditi. Dok polisomnografija (PSG) i dalje ostaje nezamjenjiva oprema za proučavanje bruksizma, kriteriji bodovanja temeljeni na graničnoj točki upitne su korisnosti kada je u pitanju proučavanje ishoda koje bi mišićna aktivnost mogla imati za oralno zdravlje. Nova saznanja dovode do pitanja kako procijeniti bruksizam na relevantan način, stoga je nedavno predstavljen STAB (Standardized Tool for Assessment of Bruxism), alat koji je razvijen kako bi pružio višedimenzionalnu procjenu statusa bruksizma, njegove etiologije i
kliničkih posljedica. Instrument je spreman za testiranje na terenu i daljnje usavršavanje, a očekuje se kako će pomoći u sveobuhvatnom prikupljanju podataka o bruksizmu. Trenutačno ne postoji standardni referentni protokol liječenja bruksizma kao entiteta, već je strategija liječenja usmjerena na konzervativne metode koje uključuju psihološko savjetovanje,kognitivno-bihevioralne metode, fizioterapiju, korištenje udlaga i farmakoterapiju. |
| Abstract (english) | According to the international consensus, bruxism is defined as a repetitive activity of the masticatory muscles characterized by grinding or grinding of the teeth and/or keeping („bracing“) or pushing („thrusting“) the mandible in a particular position. Two entities are described: sleep bruxism and awake bruxism. Although bruxism is associated with a number of clinical symptoms such as orofacial pain, tooth surface wear and failed restorative treatments, recent research suggests considering bruxism as a risk factor. A certain amount of muscle activity is considered a normal part of sleep architecture or behaviour during wakefulness and sometimes it can be considered a defense mechanism. Bruxism increases the risk of oral complications such as excessive occlusal forces, however, such complications may or may not
occur. While polysomnography (PSG) remains an indispensable tool for bruxism assessment, scoring criteria based on cut-off points are of questionable utility when it comes to researching the outcomes that muscle activity may have on oral health. New findings raise the question of how to assess bruxism in a relevant way, therefore the STAB (Standardized Tool for Assessment of Bruxism), a tool developed to provide a multidimensional assessment of bruxism status, its etiology and clinical consequences, was recently presented. The instrument is ready for field testing and further refinement, and is expected to help in the comprehensive collection of data on bruxism. Currently, there is no standard reference protocol for the treatment of bruxism as an entity and the treatment strategy is based on conservative methods that include psychological counseling, cognitive-behavioral methods, physiotherapy, the use of splints and pharmacotherapy. |
