Abstract | Biokeramika je vrsta biomaterijala optimalne biokompatibilnosti i bioaktivnosti za
upotrebu u medicini i dentalnoj medicini. U dentalnoj medicini koristi se u endodonciji,
oralnoj i maksilofacijalnoj kirurgiji, dentalnoj implantologiji i parodontologiji. U endodonciji
biokeramički se materijali koriste za retrogradno punjenje korijenskog kanala, izravno i
neizravno prekrivanje pulpe, zatvaranje perforacije, za terapiju interne i eksterne resorpcije
korijena zuba, pulpotomiju, apeksogenezu i formiranje apikalne barijere.
Pozitivna svojstva biokeramičkih materijala su biokompatibilnost, bioaktivnost, netoksičnost,
visoka pH-vrijednost koja omogućava antimikrobno djelovanje, dimenzijska stabilnost, dobro
brtvljenje, povećanje čvrstoće korijena nakon punjenja korijenskog kanala, hidrofilnost i
blaga ekspanzivnost tijekom stvrdnjavanja.
Biokompatibilnost biokeramičkog materijala omogućuje postizanje povoljnog odgovora
organizma nakon postavljanja u biološko okruženje, a bioaktivnost dovodi do regeneracije
osteoblasta, fibroblasta, cementoblasta, odontoblasta, pulpnih i matičnih stanica.
Negativna svojstva biokeramičkih materijala su produženo vrijeme stvrdnjavanja i izazivanje
iritacije okolnih tkiva zbog početne citotoksičnosti, osjetljivost na kiselo okruženje nakon
postavljanja (osim Biodentinea) i posljedično prolongirano postavljanje trajnog ispuna,
moguća promjena boje zuba, slabija radioopaktnost pojedinih materijala, nepostojanje
poznatog otapala za slučaj revizije punjenja, otežano rukovanje s MTA materijalima i
potencijalno smanjenje integriteta dentinskog kolagenog matriksa kod upotrebe Biodentinea.
Najpraktičnija podjela biokeramičkih materijala je na MTA grupu materijala, Biodentine i
biokeramičke materijale u užem smislu, a temelji se na različitoj primjeni.
Ključne riječi: biokeramika; MTA; Biodentine; biokompatibilnost; bioaktivnost |
Abstract (english) | Bioceramics are a type of biomaterial with optimal biocompatibility and bioactivity
used in medicine and dental medicine. In dental medicine, bioceramics are used in
endodontics, oral and maxillofacial surgery, dental implantology and periodontology. In
endodontics, these materials are used for retrograde filling of the root canal, direct and
indirect caping of the pulp, closure of the perforation, pulpotomy, apexogenesis, formation of
the apical barrier and for the therapy of internal and external resorption of the tooth root.
The positive properties of bioceramic materials are biocompatibility, bioactivity, non-toxicity,
high pH value that enables antimicrobial action, dimensional stability, good sealing, increased
root strength after filling the root canal, hydrophilicity and slight expansion during hardening.
The biocompatibility of the bioceramic material enables a favorable organism response after
placement in the biological environment, and the bioactivity leads to the regeneration of
osteoblasts, fibroblasts, cementoblasts, odontoblasts, pulp and stem cells.
The negative properties of bioceramic materials are prolonged hardening time and irritation of
the surrounding tissues due to initial cytotoxicity, sensitivity to an acidic environment after
placement and consequently prolonged placement of a permanent filling (except Biodentine),
possible tooth discoloration, weaker radiopacity of certain materials, lack of a known solvent
in case of filling revision, difficult handling with MTA materials and a potential reduction in
the integrity of the dentine collagen matrix when using Biodentine.
The most common division of bioceramic materials based on different applications is into
MTA group of materials, Biodentine and bioceramic materials. |