| Abstract | Implantološka terapija smatra se suvremenim i učinkovitim rješenjem prilikom nedostataka jednog ili više zuba. Sve češća upotreba implantata u svakodnevnoj praksi dovodi do određenoga postotka komplikacija, odnosno razvoja bolesti koje zahvaćaju sluznicu i/ili kost uz implantat. Klasifikacija periimplantatnih bolesti sve do 2017. godine nije bila jasno određena pa je često nastajao neporazum oko definiranja stupnja zavaćenosti i proširenosti bolesti tkiva oko implantata. Poznavanje obilježja zdrave sluznice i tkiva oko implantata kao i prepoznavanje znakova periimplantatnih bolesti pri redovnome posjetu pacijenta ključni su u pravovremenome liječenju i zadržavanju implantata u ustima pacijenta. Periimplantatne se bolesti djele na mukozitis i periimplantitis. Mukozitis je upalno stanje sluznice oko implantata, odnosno krvarenje, s gnojem ili bez njega, koje nastaje nakon nježnoga sondiranja. Periimplantitis je patološko stanje koje zahvaća tkiva oko implantata pri kojemu dolazi do upale periimplantatne mukoze uz radiološki gubitak potporne kosti. Dijagnostičke su metode koje se koriste tijekom pregleda pacijenta sljedeće: inspekcija, prisustvo purulentnoga sadržaja, krvarenje pri sondiranju (BOP), mjerenje dubine sondiranja (PPD), utvrđivanje radiološkoga gubitka kosti i stabilnost implantata. Da bi implantološka terapija pacijenata bila što uspješnija, nužno je
pomoću anamneze i kliničkoga pregleda prikupiti detaljne informacije o pacijentima. Loša oralna higijena pacijenta, parodontitis u povijesti bolesti, neredovita terapija održavanja, pušenje, šećerna bolest, materijali i površina implantata koji će se koristiti u terapiji, dizajn protetskoga nadomjestka, širina i dužina keratinizirane sluznice, višak cementa nakon završne postave protetskoga rada, genetske predispozicije i okluzijsko preopterećenje jedni su od važnih podataka koje bi terapeut trebao prikupiti i uzeti u obzir pri odabiru pacijenta za implantološku terapiju. |
| Abstract (english) | Implant therapy is considered a modern and effective solution for the absence of one or more teeth. Due to the increasing use of implants in everyday practice, there is an increase in the percentage of biological complications, i.e., the development of diseases that affect the mucosa and/or bone next to the implant. Until 2017, the classification of peri-implant diseases was not clearly defined, so there was often a misunderstanding about defining the degree of involvement
and prevalence of tissue diseases around implants. Periimplant diseases are mucositis and periimplantitis. Mucositis is an inflammatory condition of the mucosa around the implant, which is characterized by bleeding, with or without suppuration, during gentle probing. Periimplantitis is a pathological condition that affects the tissues around the implant and is characterized by inflammation of the periimplant mucosa with irreversible loss of the supporting bone. The diagnostic methods used in examining a patient are inspection, purulent contents, bleeding on probing (BOP), pocket probing depth (PPD), identifying radiological bone loss, and implant stability. Poor patient oral hygiene, periodontitis in medical history,
irregular maintenance therapy, smoking, untreated diabetes, implant surface to be used in therapy, prosthetic replacement design, width and length of keratinized mucosa, residual cement after final prosthetic placement, genetic predisposition and occlusal overload are some of the essential data that the doctor should consider in order to timely address the patient’s risk
for developing periimplant diseases. |
